Zavičajni klub hercegovačkih studenata (ZKHS) osnovan je 1995. u Zagrebu, a prvi predsjednik bio je Franjo Skoko iz Ljubuškog. Cilj je bio i ostao okupljati studente Hercegovce i sve one koji se tako osjećaju, boriti se za studentska prava, te promicati tradiciju i običaje svog kraja, u suradnji i razmjeni iskustava s drugim udrugama, prateći uz to i sva druga relevantna društvena, kulturna i gospodarska zbivanja u Hercegovini, u Zagrebu i šire. Od tih vremena do danas, kroz Klub je prošlo više od 800 članova. Točan broj članova danas se kreće oko 500, a u raznim sekcijama aktivno sudjeluje njih oko stotinu.

Sadašnji je predsjednik kluba Tomislav Mandurić iz Posušja, zamjenik predsjednika Zvonimir Barać iz Međugorja, a tajnica Gabriela Mitar iz Posušja. Predsjedništvo broji 13 članova, a najviše troje može biti iz jedne hercegovačke općine. Redoviti sastanci održavaju se svakog ponedjeljka u 20 sati u sobi 2 uprave Studentskog doma "Stjepan Radić", a otvoreni su za sve svoje članove i za one koji to žele postati.

ZKHS se može pohvaliti širokim spektrom raznih sekcija pod svojim okriljem. Neke od njih su literarna, sportska, folklorna i dramska. Pod literarnom se podrazumijeva rad na časopisu "Moj kamen" koji izlazi dva puta godišnje, tiska se u 1.500 primjeraka, a dijeli besplatno u Zagrebu i hercegovačkim srednjim školama. Budući da tisak iziskuje veliki financijski trošak, klub ih namiruje uz pomoć sponzora te kroz natječaje, o čemu svjedoči transparentni financijski izvještaj prihoda i rashoda koji je dostupan svim članovima.

Uz "Kamen", ZKHS-ova literarna sekcija piše tekstove za internetsku stranicu (www.zkhs.hr) koja izgledom oduševljava sve posjetitelje te privlači preko 10.000 posjetitelja mjesečno. Ona prati sva važna događanja vezana uz Hercegovinu i studentski život, ima fotogaleriju, važne informacije o klubu, čak i pjesnički kutak. Folklorna sekcija nastupa po raznim smotrama, svadbama, a najdraži im je nastup na misi za hercegovačke studente koja se početkom svake akademske godine održava u Župi bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi.

Sportska sekcija radi na organiziranju Hercegovačkog malonogometnog kupa koji se održava svake godine i broji 24-32 ekipe te turnira ulične košarke. ZKHS ima svoju malonogometnu ekipu koja redovito ostvaruje zapažene rezultate na brojnim turnirima u Zagrebu, ali i izvan njega.

Dramska sekcija ima dva vlastita komada koja su rado izvođena u Zagrebu i Hercegovini. To su komedije "Božić u Rakitnu" i "Dobrotvor iz nehaja". Kino Forum Studentskog doma "Stjepan Radić" pri izvođenju predstava nerijetko je puno do posljednjeg mjesta, a isječke naših predstava možete vidjeti na kanalu na YouTubeu. Osim njih, tamo možete pogledati i ostale videouratke u produkciji kluba, a većina se odnosi na tribine koje su postale učestale u posljednje vrijeme.

Tribine koje ovaj klub organizira uglavnom su društveno-političke tematike i odnose se na stanje Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali se dotiču i drugih tema relevantnih za mladež, studentski život i sve ostalo za što se klub statutom obvezao brinuti. Uz bok mnogih drugih, također nepolitičkih, studentskih klubova te vjerskih, kulturnih i obrazovnih institucija, ZKHS se u proteklom razdoblju više puta osjetio pozvanim javno istupiti i snažno oglašavati po pitanju majorizacije Hrvata u BiH, povodom koje je i sudjelovao u organizaciji potpisivanja peticije, ali i pozivanja hrvatskih političara na jedinstvo prije i poslije općih izbora u BiH.

U suradnji s petnaestak drugih zavičajnih udruga iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koja je proizašla iz godišnjih predstavljanja na Cvjetnom trgu, ostvaruju se drugi projekti. Najnoviji su predstavljanje knjige o Domovinskom ratu u Kinu "Forum" te hodočašće u Mariju Bistricu u čast nepravedno osuđenim hrvatskim generalima. Humanitarne akcije kupnje mobilnog mamografa te humanitarni koncerti i prikupljanje hrane i odjeće za potrebite snažan su dokaz duhovnosti mladića i djevojaka okupljenih u ZKHS-u.

Zavičajni klub hercegovačkih studenata poziva sve mlade na optimizam, druženje, kreativnost te aktiviranje u nekoj od udruga, a ako ste rodom iz Hercegovine ili ste posebno vezani za nju, onda ćete i sami znati u kojoj :)

internetska stranica: www.zkhs.hr
stranica na Facebooku: facebook.com/zkhs.hr
kanal na YouTubeu: youtube.com/zkhs123
profil na Twitteru: twitter.com/ZKHS_hr

Zavičajni klub studenata Hercegovine: od ideje do realizacije

Ideja o osnivanju Zavičajnog kluba studenata Hercegovine (ZKSH) javila se početkom akademske godine 1994./1995., točnije u listopadu 1994., po završetku jednog vjeronaučnog predavanja u Palmotićevoj ulici kod patera Fridla.

Sama ideja nastanka kluba javila se baš tada kada smo po završetku vjeronaučnog predavanja Franjo Skoko i moja osrednjost pošli "kući" (on kod svoje tete u Utrine, a ja u Studentski dom "Stjepan Radić" na Savi). Franjo mi je tada rekao kako poznaje predsjednike Zavičajnog kluba Gospića – Ernesta Petryja, a također i predsjednike klubova iz Vukovara i Dubrovnika koji su svi redom s Pravnog fakulteta, te kako bi bilo dobro da i mi imamo svoj klub. Tako bismo se lakše mogli upoznati, zajednički boriti za studentska pitanja te se tako zalagati da se širi istina o našem zavičaju i našim ljudima.

Istina je da nismo, kako nas neki prikazuju, samo neki "švercegovci", već normalni Hrvati – iz Hercegovine i to bez onog "šv" ispred. Tako je jedan obični ležerni razgovor poslije vjeronaučnog predavanja patera Fridla postao kamen temeljac budućeg Zavičajnog kluba studenata Hercegovine.

Istog trenutka prihvatio sam tu Franjinu ideju, a kako sam živio u studentskom domu, poznavao sam dosta naših studenata koje sam odmah upoznao s tom idejom te ih nastojao aktivno uključiti oko organiziranja budućeg kluba. Tako sam ja u to vrijeme bio glavni operativac jer sam bio na Savi u domu, a i veća danguba od Franje koji se biše bavio knjigom i znanošću. Usto, stanovao je u Utrinama u jednom stanu kod tetke te nije bio u "centru studentskih zbivanja", kako su tada govorili za Studentski dom "Stjepan Radić" na Savi.

Tako su i prvi sastanci Inicijativnog odbora budućeg ZKSH održani su u sobici 218 2. paviljona Studentskog doma "Stjepan Radić", gdje smo stanovali moj cimer i budući rizničar kluba Zoran Jukić i ja.

Osim nas dvojice kao domaćine, na sastanke su redovito u našu sobicu dolazili braća Skoko (jer je i Božo već došao kao brucoš za Franjom), braća Lončar – Želimir i Zdravko, Ferdo Barbarić i Radoslav Kraljević - sva četvorica s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, kao i Ivan Boto te još dva brucoša s Više tehničke škole – Vitomir Boras i Josip Budimir.

U to vrijeme javljale su se razne ideje oko organizacije kluba. Mnogi su nas onako usput podržavali govoreći kako je to zbilja lijepo i dobro, ali da oni nemaju dovoljno vremena za te aktivnosti. Tako smo skoro pola godine od ideje izgubili tražeći ljude koji su spremni žrtvovati svoje slobodno vrijeme kako bismo oformili budući Zavičajni klub. U početku je bilo dosta nesuglasica oko toga kolikog bi obima trebalo biti područje djelovanja kluba tj. treba li klub obuhvatiti cijelo područje Hercegovine ili se podijeliti po općinama i tako osnovati više klubova.

U proljeće 1995., na prvom sastanku u baraci – Domu zavičajnih klubova (koja je izgorjela u požaru 1997.) u Savskoj 25 doneseni su zaključci kako će se klub zvati Zavičajni klub studenata Hercegovine (ZKSH), u njega se mogu učlaniti svi studenti s područja Hercegovine, studenti kojima je jedan od roditelja rođen u Hercegovini, kao i oni koji se osjećaju našim prijateljima i prijateljima našeg kraja, bez obzira na njihovu "čistu" ili "crvenu" prošlost, kao i prošlost njihovih roditelja.

Određen je i datum osnivačke skupštine (6. svibnja) kao i prostor (kinodvorana SKUC na Savi). Nakon više napornih pregovora s upraviteljem Studentskog centra g. Milasom uspjeli smo dogovoriti tzv. mini-domjenak za 50-ak ljudi. Tako smo mogli počastiti samo uzvanike, ali ne i svoje buduće članove koji su došli na skupštinu.

Već na osnivačkoj skupštini mogao se primijetiti raskol između Sveučilišta i SC-a jer je, po saznanju za dolazak rektora zagrebačkog sveučilišta g. Šunjića, upravitelj SC-a g. Milas odbio ući u dvoranu za goste poslije održavanja skupštine, a sama upraviteljica gđa Biliško nije se pojavila niti na njoj iako je najavljivana kao domaćica cijele priredbe. Naime, sama je obećala kako će doći sat vremena prije kako bi nam pomogla oko svega.

Samu skupštinu od političkih i estradnih prepucavanja ipak su uspjeli spasiti njeni voditelji Božo Skoko, Mario Knezović i Marina Mišetić, a kao jedina zamjerka mogla im se uzeti samo cjelovito čitanje svih članaka Statuta ZKSH (naime, u to je vrijeme barem 40-ak nestrpljivih studenata napustilo dvoranu). Na skupštini su izabrani nositelji ZKSH, i to po prijedlogu Inicijativnog odbora: Franjo Skoko (predsjednik), Darko Bago, Ivan Boto i Mario Knezović (dopredsjednici), Zdravko Lončar, Radoslav Kraljević, Marijo Bencun, Vitomir Boras, Ernest Ćutuk, Ivan Renić te tajnik Nikola Mijatović (članovi predsjedništva), Nadzorni odbor s pet članova (predsjednik Želimir Lončar, dopredsjednica Anita Jukić, članovi Ferdo Barbarić, Ilija Braovac i Toni Marić), Zoran Jukić (rizničar) i Božo Skoko (glasnogovornik).

Ubrzo je formiran i Središnji odbor kluba u koji su ušli: Marina Mišetić (predsjednica), Viktorija Baković, Anita Oreč i Josipa Petrović (dopredsjednice), Vesna Bago, Ante Barun, Mariofil Boban, Miroslav Jelić, Ante Mihaljević, Zdenko Milić, Ivica Pavković, Mate Pavković, Ivica Ravić, Zdenko Sabljić (članovi) te Anica Martinović (počasni član kluba).

Nakon toga uslijedili su poslovi oko registracije kluba te otvaranje žiro-računa, odnosno svi oni administrativni poslovi koje je potrebno obaviti da bi se stekao status pravne osobe. Usporedno s tim održavani su redoviti sastanci, kontakti i razmatrale se tekuće aktivnosti. Osnovala se i folklorna sekcija s voditeljem Tonijem Marićem.

Prva velika zabava zbila se 9. lipnja 1995. Dom zavičajnih klubova bio je pretijesan za sve one koji su htjeli ući na prvu svekoliku zabavu hercegovačkih studenata. Prethodile su joj temeljite pripreme organizatora oko samog dobivanja prostorije od upravitelja SC-a. Ništa se zapravo nije znalo sve do zadnjeg dana. Upravitelj je nakon naših upornih nagovaranja ipak pristao da se zabava prolongira s pola noći do najviše 2:00 jer su tako dobivali i ostali zavičajni klubovi. U policijskoj stanici na Trešnjevci prijavili smo javno okupljanje hercegovačkih studenata, a naša je pretpostavka bila kako će nas biti od 200 do 250.

Zanimljivo je kako su ulaznice prodavane po cijeni od 10 kuna, a u cijenu je uključena i konzumacija pića po onoj: "Pij koliko hoćeš!" Već negdje oko 22:30 skupilo se više od 500 studenata. U Dom zavičajnih klubova (baraku) fizički se više nije moglo ući od neopisive gužve studenata. Policija je došla intervenirati i zaprijetila nam kako će nas sve potjerati ako ikog više pustimo unutra. I njih je bilo strah da ćemo se unutra podaviti od neopisive gužve. Sve se ipak mirno završilo oko 3:00 kada je nas nekoliko očistilo prostorije, a onda pješice lagano otišlo do svojih domova na Savi, Šari, Utrinama i Cvjetnom naselju.

Pali su i prvi poljupci koji su neke doveli i do trajnih veza, a nemali broj njih kasnije su sretno završili – brakom. I ja sam osobno svjedočio kao svat u tim svadbama koje su rođene baš tamo, u Domu zavičajnih klubova. Mogu slobodno kazati kako je ta velika zabava bila pravi veliki početak rada kluba. ZKSH je tek poslije nje omasovljen toliko da je i po broju studenata, organiziranosti i širini aktivnosti odmah postao najjači od svih zavičajnih klubova na Sveučilištu.

Darko Bago, Posušje
suosnivač