Vangelia Pandeva, poznatija kao baba Vanga, rođena je 31. siječnja 1911., a umrla 11. kolovoza 1996. godine u Bugarskoj, gdje je provela cijeli život. U dobi od 12 godina izgubila je vid u oluji, ali je zato  n a v o d n o  dobila nešto drugo, nešto puno moćnije – dar proricanja budućnosti. Do sada je prorekla Hitlerov pad (to nije bilo teško…), potonuće ruske podmornice Kursk (…ne znam kako podmornica može potonuti, ionako je pod vodom!?), zabijanje „čeličnih ptica“ u američke „blizance“, i da – svoju smrt! (…dobro, možda se sama ubila...)

Što se tiče onog što treba kao tek uslijediti – treći je svjetski rat i to ove godine. Predviđa njegovo trajanje do 2014., a zbog uporabe nuklearno-kemijskog oružja još trajnije i katastrofalnije posljedice. Praktički bi trebalo skoro pa nestati života na sjevernoj polutci. Europljani bi, navodno, zbilja mogli izumrijeti, a s njima i njihova civilizacija, tradicija, vjera… Tu nastupaju muslimani, koji će, opet kažem navodno, osvojiti kršćansku stolnicu Katoličke Crkve – Rim! Razvoj tehnologije, pojava novih bolesti, kontakt s izvanzemaljcima, umjetno sunce, nove ljudske rase, pokreti otpora muslimanima, novi ratovi, nove religije, nove bolesti, još noviji i savršeniji lijekovi koji liječe sve bolesti, ljudi sežu preko granica poznatog svemira, komuniciraju s besmrtnim bićima, sami postaju tjelesno besmrtni… i na koncu – kataklizma, tamo negdje 5079. godine (ne zna se kojeg datuma, i oko koliko sati).

Zanimljivo, uzbudljivo, ne baš optimistično. Nije bitno vjerujemo li u ovo ili ne, bitno je znati se postaviti prema mogućnostima ovakvog nečega. Pitate se, sigurno, čemu onakav naslov. Ništa me od navedenog ne sablažnjava, ništa mi se ne čini nemogućim, ništa me ne plaši, kao činjenica da će se Katolička Crkva i kršćanstvo toliko srozati, postati mizerno, iščeznuti… Pa taman ovo sve bile samo puste gluposti, dobro je za svakog kršćanina porazmisliti, što on može učiniti da se, ne daj Bože, takvo što ne dogodi.

Kao razuman čovjek znam da Bog postoji, kao kršćanin vjerujem da je naš Bog, pravi Bog, živi Bog, koji se manifestira kroz tri dimenzije, kao Otac (kojeg zamišljamo prebivati na nebu, koji je nevidljiv, iz kojeg sve proizlazi), Sin (utjelovljenje Božje, stvarni Bog, odjeven u čovjekovo tijelo, Bogočovjek, preuzeo sve naše grijehe i otvorio nam vrata raja) i Duh Sveti (Bog u svoj svojoj savršenosti prožima nas, ulazi u našu srž, naše srce, ispunja nas svojom Ljubavlju). Nijedna religija, vjera, nijedno učenje nije tako savršeno kao kršćanstvo. Sve ima smisla. Presveti Trojedini Bog nije nikakvo tajno biće, iako smo često na nedjeljnim misama svjedoci nemoći i ne znanja naših svećenika koji odustaju od kontemplacije na sami spomen Presvetog Trojstva i govore da je to nedokučivo. Umom i nije dokučivo, ali umom i srcem jest. Pa i sami čovjek je trojedin. Duša (psiha) podrazumijeva sve ono nevidljivo što nas prožima od glave, od mozga, leđnom moždinom, sve do vršnih živaca, i daje nam percepciju, razum i slobodnu volju. Tijelo je sve ono vidljivo, opipljivo, svi metabolički, seksualni procesi, koji su jako važni, i sami po sebi a pogotovo po onome što nose u sebi, jer naše tijelo je hram Božji. To je treća dimenzija, naše srce, u koje se izlijeva, a ako je prihvatimo i oplemenjuje, Božja ljubav.

Starozavjetni proroci su mogli predvidjeti budućnost, znači, proricanje nije nemoguće. Bog je izvan vremena i prostora, on sve zna, on je toliko svemoguć da on poznaje uzroke naših čina, našu volju, koja jest slobodna, kojom mi zbilja pišemo sami svoju budućnost, na koju Bog ne utječe, jer nas toliko voli, a i nema razloga jer, kao što rekoh, kod Njega nema jučer – danas – sutra, ovamo – onamo… I đavao je besmrtno biće, anđel, pali anđel, on je također izvan vremena, i također može nekima, koji ga zazovu, predskazati budućnost!

Koketira li baba Vanga s đavlom ili s Bogom? Ne znamo, i ne bi se trebali time toliko zamarati. Baš naprotiv, trebali bismo se okaniti i vračanja i gatanja i horoskopa i joge i reikija, trebamo se usredotočiti na današnji dan, na svoju snagu, svoj um i svoje srce. Kao kršćanin, dužnost mi sve pozvati da upoznaju Isusa, pravog Boga, Otkupitelja i Spasitelja, kršćanska vjera će vam dati više odgovora nego baba Vanga ili ne znam tko drugi. Katolička Crkva je u prijevodu zapravo Sveopća Crkva, živa zajednica svih kršćana. Otpadnike ne treba osuđivati, treba se moliti da se vrate, dobri pastir ide i traga i za onom jednom izgubljenom ovcom jer u ostalih 99 ima povjerenje. Mi katolici ne smijemo izigrati to povjerenje. Mnogi možda ni ne znaju da je recimo pobačaj automatski čin kojim se ekskomuniciramo iz Crkve, a o drugim grijesima da i ne govorim. Što se tiče samog vrha i poglavara, ne znam koliko je ispravno na taj način surađivati s ostalim „vjerskim“ zajednicama spuštajući se na njihovu razinu, kao da smo ravnopravni, jer iako je „mir“ koji se želi time postići sigurno prevažan cilj, sredstva kojim se udaljavamo od Kristova poziva da naviještamo Riječ posvuda, sigurno su neopravdana. Cilj ne opravdava sredstvo. Ne optužujem, ne, ali bojim se da će nas mlakost i popustljivost dovesti do kolapsa.

Ne optužujem, jer nisam na to pozvan. „Običnom“ članu Crkve nije mudro javno kritizirati vrhovne poglavare. Dana nam je Ljubav, Ljubav koju trebamo dijeliti. Imamo vjeru koja toj Ljubavi daje smisao (i veliko početno slovo). Treba nam nada. Ona ne smije predstavljati nikakvu patetiku, nikakve zadnje trzaje bespomoćnog nijekanja realnosti. Ona je stvarna, ona je utemeljena na Ljubavi i vjeri. Ona je… ma nema se tu što više reći… (Mudrome nije dosta, ali on ne može dalje jer je sa svom svojom mudrošću stao pred zid; kršćaninu jest dosta, jer njegova vjera prolazi dalje kroz svaki zid…)